Intervju s učiteljicom Anteom Rukavina Ivanjko o projektu Boje znanja
Plakati po školi? Šarene ruke po plakatima… Zbunjeno smo međusobno raspravljali o čemu se radi. Malo smo se raspitali i saznali – u našoj je školi 1. rujna započeo projekt „Boje znanja“ koji je sufinanciran sredstvima EU, a trajat će do 31. kolovoza 2019. godine. Učitelji odlaze u razne države diljem Europe i tamo slušaju predavanja, tj. pohađaju tečajeve gdje dolaze do novih spoznaja koje će onda koristiti u svom radu s učenicima. Razne aktivnosti provodit će petkom na zabavan i kreativan način kako bi nekim novim metodama unijeli novosti u svoj i naš rad. Odlučila sam zato intervjuirati učiteljicu Anteu Rukavina Ivanjko, koja je posjetila Prag.
Gdje ste išli i koliko dugo ste bili?
Išla sam u Prag i bila sam tjedan dana, od ponedjeljka do petka.
Što ste tamo radili?
Išla sam vezano uz Erasmus plus program, da naučim kako se zapravo radi u tom jednom programu, odnosno platformi za e-učenje.
Koja je svrha vašeg odlaska?
Kako se naša škola prijavila za projekt, mi učitelji koji smo odlučili u njemu sudjelovati planirali smo što ćemo i kako raditi kroz taj projekt, koji se zove Boje znanja. Svako je odabrao jednu lokaciju gdje će otputovati i tamo, pohađanjem određenog seminara, naučiti nešto novo o radu s učenicima, ali i obogatiti vlastito iskustvo. Dakle, ja sam odabrala e-učenje, pa sam onda tražila mjesta, zapravo gradove, u kojima se može nešto naučiti o e-učenju i našla sam predavanje, seminar u Pragu o e-učenju, odnosno korištenju te platforme.
Jeste li Vi imali ponuđene gradove?
Da, bili su ponuđeni gradovi. Za moj je bilo ponuđeno Prag, London, Barcelona i još neki.
I kako to da ste od svih tih gradova izabrali baš Prag?
Prag mi je, nekako, od svih tih gradova najbliže, a i nikad nisam bila u Pragu, pa je i to potaknulo. A i uostalom kako je sad u zadnjih par godina kriza, s izbjeglicama, pa sam htjela i nekakvu sigurnost, da se ne dogodi opet nešto opasno.
I kakvi su Vam doživljaji s putovanja?
Ma, bilo je prekrasno! Prag je tako predivan grad, zapravo dosta sličan Zagrebu; zato mi se još više svidio. Jedino sam razočarana što je dosta bilo „ostataka“, tragova od pasa po cesti. Primijetila sam da se Česi jako ponose svojim narodom i svojom poviješću. Kako je njihov jezik dosta sličan našemu, postoje mnoge zajedničke riječi i nazivi (također imaju Strossmayerov trg), što nas je oduševilo i nasmijalo.
Jeste li u Prag išli s profesorima iz drugih gradova, država?
Da, sa mnom su bile još kolegice iz Njemačke i dvije gospođe iz Finske.
I kako ste se sporazumijevali?
Sve se, apsolutno sve, radi na engleskom jeziku. Znači, predavanja su na engleskom, mi smo u pauzama razgovarali na engleskom i svi govore engleski. Naravno, nekom ide bolje nekom lošije, ali uglavnom kultura je na engleskom jeziku.
Kako ste se osjećali prije putovanja, je li Vas bilo strah?
Pa, bila sam uzbuđena prije putovanja, pogotovo onaj zadnji dan, već sam sva onako treperila, leptirići u trbuhu. Jedva sam čekala otići da vidim kako će to sve biti, jer do sad još nitko nije bio na tom Erasmusu i baš me zanimalo kako će to sve izgledati. Nakon putovanja bila sam jako zadovoljna svime što sam naučila, i svima kako su se odnosili prema nama.
Hoćete li zahvaljujući ovome putovanju i ovome iskustvu promijeniti način rada u svojoj nastavi?
Svojim učenicima, četvrtašima, trebala bih pokazati kako sudjelovati u tome projektu. Trebala bih, zapravo, svaki petak tijekom drugog polugodišta održavati nastavu na računalima. Neće učenici učiti o računalima kao na nastavi informatike, nego bih htjela da vide kako, osim klasičnog načina učenja, mogu koristiti i e-učenje. I tako bih ih upoznala s digitalnim učenjem.
Koja vas učitelje još putovanja očekuju u sklopu projekta?
Dakle, svatko od nas će do lipnja sljedeće, 2018., godine, otići na putovanje. Za sada se nekako poklopilo da je e-učenje prvo, pa smo ja i profesor Huskić, profesor informatike, prvi išli. On je išao u Bruxelles i radio na nekim drugim platformama, a ja sam radila na Carnetovoj platformi, za e-učenje i na tome će onda moji učenici raditi.
Očekuju nas još: Barcelona, London, čak i daleki Island.
Hvala Vam na uloženom vremenu i što ste podijelili svoje iskustvo s nama.
Nema na čemu, bila mi je čast sudjelovati u intervjuu i podijeliti svoje iskustvo sa svima.
Ema Okičan, 8.c
