Odlučili smo se za duhovnu obnovu. Možda nekome zvuči strašno, pa ću ukratko ispričati kako to izgleda.
Petak:
Prvi dan duhovne obnove. Što očekivati? Nakon škole otišli smo u crkvu. Tamo je bila misa povodom dana župe. Nakom mise 8. razredi otišli su u sakristiju. U sakrstiji su bili nepoznati ljudi. Nisu iz naše župe. Kada smo sjeli, predstavili su nam se. Rekli su nam da se neki ljudi stalno mole za nas. Na ormariću je bio zalijepljen papir s rasporedom na kojem su pisala imena ljudi koji se mole, otkad-dokad se mole i otkud su. Jedna od animatorica, Kristina, pročitala nam je priču o Drvenku.
Drvenci su bili drvene lutke koje je izradio rezbar Eli. Drvenci su si međusobno priljepljivali naljepnice: zvjezdice i sive točke. Zvjezdice su značile da je netko napravio više toga što se drugima svidjelo, a sive točke su značile da je netko napravio nešto što se drugima nije sviđalo. Pulcinello je imao puno točaka. Nije uspijevao zadiviti druge i zbog toga je bio tužan. Jednoga je dana upoznao Luciju. Ona nije imala nijednu točku ni zvjezdicu. Štogod su ljudi pokušali prilijepiti na nju, s nje je skliznulo. Pulcinello je htio biti kao i ona. Ona mu je rekla da posjeti Elija. Kada je došao k njemu, Pulcinello se preplašio i počeo ispričavati zato što ima toliko točaka. Eli mu je rekao da njemu uopće nije bitno koliko točaka Pulcinello ima zato što je jedinstven i ne bi se trebao zamarati tuđim mišljenjem.
Nakon priče podijelili su nas u manje grupe. Svi smo bili iznenađeni i nismo znali što očekivati. Svaka je grupa imala svog animatora s kojim su pričali o temi o kojoj se pričalo prije toga.
Nakon priče o Drvenku, naš svećenik Ivan ispričao nam je svoju priču. Ispričao nam je kako je kao dijete bio alergičan na mnogo stvari i nije mogao normalno disati. Nije mogao vježbati, trenirati, jesti čokoladu itd. Bog je bio važan dio njegova života i kada je ozdravio, postao je svećenik, iako je oduvijek bio uvjeren u suprotno. Nakon toga imali smo ponovno rad u grupi i nakon toga su nam animatori objasnili što je klanjanje. Sišli smo u crkvu i počelo je klanjanje. Jedan dio klanjanja animatori su pjevali, drugi smo bili u tišini. U zraku se osjećao mir, veselje, nada. Klanjanje je trajalo oko 15 minuta, ali je prošlo vrlo brzo i bilo je prelijepo.
Subota:
Drugi je dan. Nakon jutarnje molitve svoju priču nam je ispričao Jakov.
Njegovi su roditelji bili religiozni. U školi je bio odličan učenik i trudio se ne biti kao i drugi. U srednjoj je školi upao u loše društvo. Zanemario je crkvu. Spasenje svog vjerskog života uvidio je u duhovnoj obnovi. Nakon prve duhovne obnove koja je trajala 3 dana nije se puno promijenio, iako se osjećao povezaniji s Bogom. Nagovorom bratića otišao je na otok Krapanj na kojem je duhovna obnova trajala tjedan dana. Nakon toga promijenio je način života i odlučio postati animator.
Igrali smo igru. Dva dobrovoljca izašla su iz sakristije i animator im je objasnio pravila. Barem su oni tako mislili. Oni su morali zamisliti neko vozilo, a mi smo trebali pogoditi koje su vozilo izabrali postavljajući im pitanja o vozilu. Ušli su i sjeli na stolce. Ispitavali smo ih pomalo čudna pitanja, barem se njima tako činilo. Pitali smo ih koliko dugo voze, voze li sami, koliko često čiste svoje vozilo itd. Oni nisu znali da zapravo sjede na wc školjki. Mi smo se smijali, a oni su bili zbunjeni. Na kraju smo im rekli kakva je zapravo igra.
Na redu da nam svoju priču ispriča bila je Kristina. Ona je odrastala u obitelji u kojoj vjera nije bila bitna. Kako je vrijeme prolazilo ona je počela izlaziti. Njen život nije bio ispunjen i to je pokušavala popraviti u vezama s raznim dečkima koji je nisu poštovali. Otišla je na otok Krapanj i tamo je upoznala dečka koji ju je poštovao i zavoljela ga je. On je na kraju odlučio otići u samostan, a ona je naučila kako je to kada te netko iskreno voli.
Ručali smo ćevape i nakon to smo se grudali ma parkiralištu pokraj crkve. Jedan je dio krizmanika i animatora bio na jednoj strani, a drugi na drugoj. Jedan je dječak obećao 100€ osobi koja pogodi našeg đakona Antu i kiša gruda je poletjela prema njemu. Nažalost, nitko od nas na kraju nije dobio 100€. Svi smo oprezno gledali leteće objekte i probali ih što jače baciti prema drugima. Kada smo ušli, imali smo opet malu grupu, ali ovaj put smo trebali napisati pisma zahvale. Svaka je grupa dobila zadanu temu. Ispovjedili smo se i svećenik je održao misu samo za nas. Nakon mise, tko je htio mogao je ostati na klanjanju. Većina je ostala i bilo nam je jako lijepo. Nakon klanjanja svi smo otišli kućama.
Nedjelja:
Zadnji dan. Ponovno u sakristiji u kojoj je ugođaj pomalo pospan, ali miran i pozitivan. Ono što sam primijetila kod sebe jest da sam svaki dan, pa čak i nakon svakog rada u maloj grupi, bila sve više i više naprijed. Sve me više i više privlačilo što su animatori pričali i željela sam biti bliže kako bih mogla čuti svaku njihovu riječ i pratiti njihovu mimiku.
Jutro je i svi smo umorni. Pomolili smo se. Nakon toga svećenik nam je objašnjavao ulogu Duha Svetoga i što to znači primiti ga na Svetoj potvrdi. Duha Svetoga ne smijemo shvaćati olako i moramo biti pripremljeni.
Napisali smo svoje dojmove i prijedloge svećeniku i bili na misi. Nakon mise našim je roditeljima predstavljen otok Krapanj i kamp na njemu. Roditelji su s pažnjom slušali, a neki od krizmanika su se već počeli dogovarati za odlazak tamo. Otišli smo i treći puta taj vikend kućama, ispunjeni vjerom, nadom i pozitivnošću.
Vikend je prošao uz zabavu, smijeh, molitvu, a mi smo animatorima dokazali da smo, unatoč lošim glasinama, zreli i pažljivi. A znamo se i zabavljati. Svi bismo voljeli ponoviti ovu duhovnu obnovu i nadamo se da ćemo što prije ponovo vidjeti ove animatore koji su nam za nekoliko dana prirasli srcu.
