Intervju sa profesoricom Marijom Hodak.
Profesorica engleskog jezika, Marija Hodak, sudjelovala je u mobilnosti i stručnom usavršavanju učitelja u sklopu našeg školskog projekta “Boje znanja”, a čula sam i da je vrlo zanimljiva osoba pa sam je odlučila malo bolje upoznati.
U kojem ste gradu bili i što vam se najviše svidjelo?
Provela sam tjedan dana u Barceloni. Bez obzira na sve znamenitosti i zanimljivosti kojima grad obiluje, Barcelona i najravnodušnijeg turista oduševi nebom čije se boje mijenjaju iz sata u sat. Ne znam zašto, ali tako je.
Što ste tamo radili?
Sudjelovala sam na stručnom usavršavanju profesora u sklopu školskog projekta “Boje znanja” s vrlo zanimljivom temom o nošenju sa stresom i izbjegavanju sindroma izgaranja.
Kakvi su Vam dojmovi o tom gradu?
Nisam prvi put u Barceloni pa već imam neku sliku o gradu, no Barcelona me uvijek razveseli! To je grad živahnog mentaliteta, no ne preužurbanog, kako to zna biti slučaj drugdje na zapadu Europe. Pokrajina Katalonija, čiji je Barcelona glavni grad, razlikuje se od ostatka Španjolske po mentalitetu, hrani, jeziku (stanovništvo govori katalonski i španjolski) i nekim običajima. Mislim da su Katalonci jako susretljivi i ljubazni domaćini, i jako ponosni ljudi, a Barcelona je prava europska ljepotica.
Kojim jezikom, i kako ste se sporazumijevali s ostalim ljudima u Barceloni?
Barcelona je istinska europska metropola i u gradu se govori prosječno dobar engleski, ako uzmemo u obzir da je ovome dijelu Europe engleski dosta težak jezik, bar za izgovaranje. Koristila sam se i španjolskim.
Koliko jezika govorite i koji vam je najljepši (najdraži)?
Ne bih se usudila reći da govorim, ali prosječno se sporazumijevam na francuskom, solidno na njemačkom i španjolskom, a engleski mi je struka pa to nije nikakav problem! Učenje jezika mi je veliko veselje još od malih nogu, voljela bih da sam ranije imala priliku učiti više jezika. Najdraži mi je hrvatski 🙂
Čula sam da volite putovati. Gdje ste sve putovali i koje vam se putovanje najviše svidjelo?
Teško mogu izdvojiti samo jedno putovanje, sva mjesta koja sam posjetila rado držim u sjećanju, a na neka sam se i vratila ili ih planiram opet posjetiti. Nezaboravno je penjati se na Kineski zid i hodati starim ulicama Zabranjenog grada u Pekingu ili čekati izlazak sunca na plaži na Cipru. Kupanje na obali Atlantskog oceana ili nekim dijelovima Mediterana mi se urezalo u sjećanje. Vjetrovi tamo znaju puhati tolikom snagom da vrijeme zahtjeva zimsku garderobu, a jednako je fascinantno i gledati snijeg na Kupresu u lipnju!
Kakav je život tamo, kakvi su ljudi?
Ljudi su različiti i zanimljivi zbog toga: ) Južnoamerikanci su naizgled vrlo sretni i jako društveni, premda obično dolaze iz siromašnijeg sloja društva; Kanađani su posebno ljubazni i vrlo politički korektni. Ciprani su glasni, vole hranu, ples i ne vole zapadnjake, a najviše mrze kada im netko kaže da su lijeni! Baskijci su čak ponosniji od Katalonaca, i proizvode najfiniji ovčiji sir na svijetu, no moram vas upozoriti da je miris neizdrživ! Francuzi su tvrdoglavi kad je riječ o jeziku i hrani jer misle da je njihovo najbolje 🙂 O Kinezima je teško govoriti jer tamo živi nekoliko različitih skupina naroda koji se razlikuju po jeziku, običajima, mentalitetu i hrani koju konzumiraju. U Kini me se najviše dojmilo to što svi rade od 5+godina i, naravno, hrana!
Je li vam ostala neka uspomena na to mjesto koju nikada nećete zaboraviti?
Uspomene s putovanja usko vežem uz ljude koje sam tamo upoznala ili s kojima sam putovala. Pošto sam često putovala s prijateljima iz folklornog ansambla, tamo sam našla najbolje prijatelje. Teško je izdvojiti jednu situaciju, no znam da bi me uvijek razveselilo koliko drugi narodi, na bilo kojoj strani svijeta, cijene hrvatsku tradicijsku kulturu. Uvijek sam osjećala kako je velika privilegija biti dio takve priče, taj osjećaj imam i danas.
