I ove godine naš 6.r išao je na izlet u Kostajnicu! A ovo je njihov pogled na izlet u tom predivnom kraju, punom povijesnih događaja!!
Tek što smo se sastali pred školom u 6:30, dočekao nas je naš minibus. Za nas je bio dovoljan jer nas je samo 15 u razredu. Uz profesore, sa nama su bili i 2 pratitelja tijekom cijelog putovanja, dva umirovljena bojnika, sudionika Domovinskog rata. Oni su nas podučavali sve što su znali i proživjeli u Domovinskom ratu te smo ih mogli pitati najčudnija pitanja na koja su sva imali odgovor. Prva postaja bila nam je selo Letovanić pokraj rijeke Kupe.Tamo smo se nakratko spustili do same rijeke Kupe, bacali kamenčiće i uživali u lijepom pogledu. Nakon Letovanića, sljedeće je bilo mjesto Farkašić. Tamo su nas naučili kako se odaje počast poginulima u ratu. Sljedeće mjesto koje smo posjetili bilo je Viduševac. Nakon što smo odali počast poginulim žrtvama, krenuli smo prema Gvozdanskom.U Gvozdanskom smo odali počast poginulima u Domovinskom ratu te smo slušali priču o povijesnoj bitci protiv Turaka. Nakon svih tih mjesta, u kojima smo se poklonili stradalim junacima i pomolili, slijedilo je još jedno mjesto koje se zove Dvor na Uni. Dvor je, kako mu ime kaže, odmah pokraj rijeke Une te je to i granica s Bosnom i Hercegovinom.Tamo nismo smjeli nikoga zvati niti biti na mobilnim podatcima jer smo bili u roamingu. Došli smo i do, za mnoge od nas, najtužnijeg dijela našega putovanja, a to je priča o junačkom djelu policajca Mile Blaževića Čađe i Željka Filipovića u Strugoj Banskoj. Oni su žrtvovali svoj život da bi spasili tuđe živote.Tu smo strašnu i ganutljivu priču slušali u autobusu, bez izlaska iz autobusa. Došlo je vrijeme i za Hrvatsku Kostajnicu.Krenuli smo koračati zavojitim stepenicama na kojima su bile ispisane godine života tragično poginuloga snimatelja Gordana Lederera. Na kraju tih ploča bio je veliki spomenik u obliku objektiva kamere pogođenog metkom u sredini, metkom koji je prekinuo život i rad mladoga Lederera. Sljedeće je mjesto bilo prekrasno izletište Djed, poviše Kostajnice, okruženo šumom, u kojemu smo ručali.Ručak je bio zasitan,ali smo imali primjedbu: nisu nam prije rekli da ne pojedemo toliko juhe jer kasnije ono glavno jelo nismo mogli jesti.Nakon ručka, krenuli smo u tvrđavu na granici Hrvatske i Republike Bosne i Hercegovine. Krenuli smo za Sisak. U Sisku smo obišli stari grad, u kojemu je smješten muzej, i naučili nešto novo (uz ono što smo naučili u školi s profesoricom iz povijesti). Kasnije smo imali slobodno vrijeme za igru (borbu s komarcima),te smo krenuli za Zagreb. Na kraju dana svi smo bili umorni i jedva smo dočekali doći u Zagreb. Tek sada shvaćam onu izreku: ”Svugdje je lijepo,ali doma je najljepše!” Živa istina!!!
Karla Strugar 6.r. Adamovec
