Svi smo nekada dobili lošu ocjenu, i to je skroz ok. Ispričat ću vam svoje iskustvo.
Bila sam treći razred osnovne škole i pogodite što, dobila sam dvojku iz lektire. Usmeni sam uvijek dobivala peticu, kao i sada, ali mi pisana provjera nije jača strana. Imala sam za lektiru Šegrta Hlapića.
Naravno, ja sam se za tu lektiru pripremila, ali kad je došao test ništa nisam znala, mogu reći da me uhvatila panika. Ja sam test napisala, ali kad su došli rezultati nisam bila presretna. Na papiru sam ugledala “labuda”! Možete si zamisliti kako mi je bilo prvo put dobiti dvojku. Roditelji su mi rekli da nikada ne smijem plakati radi ocjena i nikada i nisam zato jer nikad nisam dobila manje od trojke. Ovoga puta nisam mogla te negativne emocije zadržati u sebi, bila sam tužna, ljuta, razočarana…Rasplakala sam se, ali sam iz usmenog dobila peticu i bilo mi je lakše. Došla sam doma i rekla sam da sam dobila dvojku i da sam plakala. Moji nisu bili ljuti što sam dobila dvojku, zato jer su znali da ću ispraviti, nego su bili ljuti zašto sam plakala.
Poslije toga, naravno da je bilo lošijih ocjena, ali nikada nisam plakala. Došla sam u 5. razred i dobila jedinicu. Iz čega, pitate se naravno! Iz pisane provjere lektire. Nisam se zamarala tom ocjenom zato jer sam dobila peticu iz ispravka. Mogu vam reći da mi je lakše od kad se ne zamaram ako dobijem lošu ocjenu. Zašto? Pa zato jer znam da ću ispraviti.
Učite, ali znajte da morate dobiti i jedinice i dvojke, zato jer su i to ocjene.
Uvijek su mi govorili: “Dok ne dobiješ jedinicu, nisi pravi đak!”, i to me je tješilo!
