18. studenoga 2020. po prvi puta je državni praznik koji obilježava žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Bitka za Vukovar bila je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. Opsada hrvatskog grada Vukovara od strane Jugoslavenske narodne armije, uz pomoć srpskih paravojnih snaga, trajala je 87 dana: od kolovoza do studenog 1991. godine. Bitka je završena porazom lokalnog Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva. U borbama u Vukovaru je poginulo 900 branitelja grada, a nakon zarobljavanja u masovnim ratnim zločinima još njih oko 600. Još oko 1000 hrvatskih branitelja izginulo je u borbama na širem području oko Vukovara, koje su također predstavljale bitke. Poginulo je i oko 1000 civila, a oko 7000 hrvatskih vojnika i civila završilo je u zarobljeničkim logorima u Srbiji, gdje su pretežno bili izloženi zlostavljanjima, u nekim slučajevima vrlo okrutnim. U noći sa 20. na 21. studenoga 1991.godine, tijekom srpske okupacije, ubijeno je između 255 i 264 civila i vojnika, većinom Hrvata, koji su kao pacijenti odvedeni iz vukovarske bolnice u logor te tamo ubijeni. Ovčara je farma u blizini Vukovara na kojoj je u hangarima za skladištenje napravljen koncentracijski logor koji je otvoren početkom listopada 1991. godine i kroz njega je prošlo između tri i četiri tisuće zatočenika. Tu su počinjeni razni ratni zločini.
Padom Vukovara, hrvatski civili sklonili su se u vukovarsku bolnicu vjerujući da će biti sigurno evakuirani zajedno s tamošnjim pacijentima pod nadzorom međunarodnih promatrača, ali je srpska vojska upala u bolnicu i odveli su 400 ljudi autobusima do Ovčare. Zarobljenici su na kraju odvedeni na strijeljanje. Ostali zatočenici su u skupinama 10 do 20 osoba odvedeni do jame udaljene oko 900 metara od Ovčare pod nazivom Grabovo. Tu su 20.studenog 1991.godine ubijeni i bačeni u masovnu grobnicu. Žrtve su većinom bile ranjenici i medicinsko osoblje iz vukovarske bolnice.
U rujnu i listopadu 1991. godine započele su ekshumacije iz masovne grobnice koje je trajalo 40 dana. Pronađeno je 200 tijela, a do srpnja 2006. godine identificirane su 194 osobe ubijene u dobi od 16 do 77 godina. 60-ak osoba se još smatra nestalima. Hrvatska je 1996. godine objavila planove za gradnju prvog spomenika stradalih u Domovinskom ratu, i to na Ovčari. Slavomir Drinković napravio je i otkrio spomenik 29. prosinca 1998. godine, u obliku sivog obeliska sa grlicom, na kojem piše: “uspomene na 200 ranjenih hrvatskih branitelja i civila iz vukovarske bolnice koje su smaknuti u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku”. Na sudu u Haagu, tijekom suđenja za ratne zločine, svjedočila je doktorica Vesna Bosanac, nekadašnja ravnateljica vukovarske bolnice. Svjedočila je o dramatičnoj situaciji u bolnici, potvrdila da je bolnica granatirana s položaja JNA te iz tenkova ukopanih s lijeve, srbijanske obale Dunava, kao i da je bombardirana iz zraka. Na suđenju je prikazan i video snimak iz bolnice od 20. studenoga 1991.godine na kojima su hodnici u prizemlju i podrumsko stubište ispunjeni stotinama civila koji su u njoj potražili utočište.
Kao simbol pada Vukovara ponosno stoji Vukovarski vodotoranj koji je bombardiran te njegova obnova završena ove godine. Stoji kao podsjetnik na strašne zločine koji su se dogodili u Vukovaru, a kao podsjetnik na žrtve tu je i Memorijalno groblje žrtava Domovinkog rata.
Kolona sjećanja u Vukovaru, u znak sjećanja na vukovarsko stradanje i žrtvu svake godine okuplja sve veći broj ljudi. Također se više tisuća ljudi istog dana skupi na komemoraciji u Škabrnji.
Molila bih vas da svake godine, tko je u mogućnosti, posjeti Vukovar, zapali svijeću i da se pokloni žrtvama i da nam se taj prelijepi grad ne zaboravi.
Vukovar – da se ne zaboravi!
