Online nastava je ono što nas je zadesilo prošle školske godine. Zbog korone, tj. naše sigurnosti, odlučeno je da prijeđemo na online nastavu kako se ne bismo zarazili.
To ludilo je započelo na petak 13.! Toga dana,13. ožujka 2020., sjećam se kao da je jučer bio. Imali smo Njemački kada da nam je profesorica rekla da je moguće da nam je ovo zadnji dan škole. Svi smo bili presretni, tj. osjećaji koji su bili u nama ne mogu se opisati riječima. Nećete vjerovati, ali mi smo se jednom riječju osjećali ponosno. Sad ću vam objasniti kako je to izgledalo.
Profesorica iz informatike nas je upoznala s aplikacijom preko koje ćemo imati nastavu od kuće. Prvih par dana mi je bilo jako teško dok nisam sve pohvatala, ali kasnije sam se ufurala u sve. Kad malo bolje razmislim, meni to i nije bio problem, ali roditeljima djece od 1.-4. razreda…hm, nije im bilo lako! Oni su još dosta mali i nisu imali informatiku da bi mogli to ranije vježbati u školi pa su roditelji sve morali raditi s njima. Takva nastava je bila jako loša ideja. Zašto? Pa zato jer nitko nije ništa učio, ja počinjem od sebe. Školska godina, kakva bila da bila, počela se privodit kraju. Nisam se brinula za ispravke ocjena zato jer za njima nisam imala potrebe, zbog ovakve situacije. Prijašnjih godina sam samo jedva čekala da bude kraj godine, štoviše mjesec dana prije sam počela odbrojavati dane. Nisam bila uopće sretna tj. nisam imala zašto biti sretna, škole nije bilo, stanje u državi nije bilo bajno…
Nadam se da će se sve to stanje s koronom u državi što prije završiti i da ništa neću pokupiti ili nekome prenijeti. I ono što mi je najbitnije je da ne bude opet online škola. Čuvajte se!!
