Sigurna sam da mnogi od vas imaju kućne ljubimce: pse, mačke, papigice, ribice…! Upoznat ću vas sa svojim neobičnim i šarolikim ljubimcima.
Prije nekoliko godina imali smo pet koza, magarca i kokoši. Dok smo imali koze, tata je htio da pijemo mlijeko zato što je jako zdravo. Normalno da ga nisam htjela piti, tako da se moj tata mudro dosjetio pa je to mlijeko stavio u tetrapak od kravljeg mlijeka. To sam samo ja znala pa me tata ucijenio za čokoladicu da nikome ne kažem. To je bio jedan događaj više s kozjim mlijekom nego sa njima.
Magarac je bio super, to jest grozan onima koji ga pokušaju zajahati. Kada je, opet moj tata, sjeo jednom na njega, pao je drito u blato. Sigurno više nikad neće sjesti na magarca!
Kokoši su samo nesle jaja i nema ništa posebno od njih. Više nemamo te životinje.
Naravno, opet započinjem sa moj tata! Moj tata se toliko prepao karantene jer je naša država imala oko 30 zaraženih od virusa covid- 19. Možda je to sada smješno zbog koje brojke zaraženih smo morali u karantenu, no moj se tata prepao ne znam čega pa je nabavio životinje. Nabavio je dvije ovce, više ne znam ni koliko zečeva, pošto su se prebrzo razmnožavali, i kokoši. Najljepše mi je to šta smo svi mazili zečiće koji bi tek izašli iz rupe. Držali smo ih ograđene, ali su imali tlo za kopanje kanala. Jednog jutra sam se probudila, a svi su zečevi trčali po cijelom dvorištu pošto su iskopali tunel van zečinjaka. Srećom bili su pitomi pa smo ih uspjeli pohvatati i vratiti u njihovu nastambu.
Da me pitate koja mi je životinja najdraža, odabrala bih zečeve. Iako su mi zečići nekako posebno dragi, sve svoje životinje volim i svakome bih preporučila da nabavi svoju životinju, svoga ljubimca i beskrajno odanoga prijatelja!
