Sam spomen na rat u dečkima izaziva uzbuđenje, a curama tjera strah u kosti. Tako je i nama bilo na ovom izletu.
Ujutro smo krenuli prema Kostajnici, bilo je pomalo naporno, ali cijeli je put bio zabavan i veseo. Prvo stajalište bio je Letovanić. Tamo je djelovala 145. brigada HV-a (Dubrava) te 144. brigada HV-a (Sesvete); i tako smo saznali da su tamo možda ratovali naši susjedi i sumještani. Na Kupi smo vidjeli i pontonski most. U Letovaniću smo, uz izložbu fotografija iz 1991.g., saznali da je ta godina ujedno bila i najteža jer tada naši vojnici nisu imali oružja za obranu.
Spomenik (foto Petra Kašnar)
Nakon Letovanića sljedeće odredište bio je Farkašić, a tamo smo u znak zahvalnosti poginulim braniteljima zapalili svijeće.
Nakon Farkašića, Glina. Tamo smo vidjeli spomenik 21. korpusu, tj. na tom su se mjestu protivnici predali i pobjegli.
Nakon ponovnog smještanja u autobus, odjednom smo se našli u Dvoru, malom mjestu odakle je krenula Oluja i službeno završio rat. Baš u čast Oluji zapalili smo svijeće i promatrali pogled na to jedinstveno križanje gdje je počela naša sloboda.
Puni doživljaja stigli smo u Kostajnicu, naše glavno odredište. Tamo smo prvo posjetili dvorac i poslušali legendu o tom predivnom dvorcu i neizmjernoj ljubavi.
Spomenik Gordanu Ledereru najviše nas je dirnuo i u nekima probudio velike emocije, upravo iz razloga što nedužan čovjek mora poginuti zbog nečijeg inata i ljubomore. Na kraju ovog predivnog izleta stigli smo u Sisak. Ispunjeni radošću (zbog izostanka iz škole), srećom, veseljem ali i emocijama, završili smo naše predivno putovanje.
