Božić svi znamo kao drugi najveći blagdan kršćana, meni najdraži i najljepši. Kako pripreme za Božić izgledaju kod vas?
Kad mi netko kaže Božić, u meni se probudi jedan neopisivi osjećaj. Zašto? Pa naravno zato jer slavimo rođenje Isusa, a ono što mi je najdraže u to vrijeme je druženje s mojom rodbinom. Jedva čekam da dođu ti dani kad s mamom pečem suhe kolače i kad se cijelom kućom šire mirisi cimeta i limuna. Na dan Badnjaka tata i brat idu po bor, a ja, mama i sestra čistimo cijelu kuću i slušamo božićne pjesme. Kad tata i brat dođu s borom nastane raspašoj. Zašto? Zato jer sve tri uživamo u kićenju bora i sve želimo , a problem je taj što imamo različite ukuse. Ali, naravno da se na kraju dogovorimo i ukrasi budu crveno zlatni. Navečer svi skupa idemo u crkvu na polnoćku i to je nešto neopisivo. Tamo se svi skupa družimo, veselimo, pjevamo, molimo…
A ono što svi vole je Božićno jutro, ali ne samo radi Božića nego i radi poklona. Mama nam nikad nije dala da otvorimo poklone prije nego se svi dignemo. Skupimo se i krenemo s otvaranjem. Moram priznati da ipak šta najviše volim je odmor poslije ručka, ali zato jer je u kući toliki mir i zato jer nam se cijela kuća sjaji od lampica s bora.
Nažalost, dođe i taj dan kad moramo raskititi bor. Toliko sam tada tužna da to nije normalno, ali se tješim da će brzo doći Uskrs, a i drugi Božić. Sve šta je lijepo kratko traje, ali treba znati uživati i u tome.
